Prije nekoliko tjedana, za zadnji Record Store Day (Dan prodavaonice ploča), među stotinama diskografskih izdanja objavljenih u svijetu samo za tu priliku, jedno od najprodavanijih bio je EP "Mind Games" Johna Lennona s do tada neobjavljenom desetominutnom verzijom naslovne pjesme i još tri naslova. Ništa čudno za ovo efektno vinilno reizdanje, posvećeno 50-godišnjici istoimenog Lennonovog solo albuma iz 1974., osim što će se te četiri pjesme, s desetcima drugih, uskoro naći i na proširenom "Ultimate Edition" CD box setu "Mind Games" koji će naslijediti slična reizdanja poput "Imagine" ili "Plastic Ono Band".
Unatoč tome, ovo jednokratno vinilno izdanje prodalo se odlično, što samo pokazuje koliko je John Lennon još uvijek omiljena meta masovne publike. Čini se da je Lennonova izjava iz šezdesetih da su Beatlesi popularniji od Krista na kraju došla na svoje. Tada su ga zamalo spalili na lomači gnjevni protivnici i dojučerašnji fanovi, ali je krupni pop-kapital u međuvremenu shvatio da tu ima nekog vraga. Danas o Beatlesima, McCartneyu i Lennonu čujete i vidite više nego o Svetom trojstvu, jer, čini se da se radi o skoro religioznom britanskom zanosu i interesu.
Uz komične krevetne intervjue 1969., s tablom "give peace a chance/the war is over", i to što je britanskoj kraljici vratio orden zbog uloge Velike Britanije u ratu u Vijetnamu, stavlja ga u poziciju duhovnog preteče organizacija poput Greenpeace ili Amnesty International. Kad danas slušate Lennona, kao da ste usput slušali i retrospektivu britpop bendova unatrag 30 godina, jer čini se nema nikoga od mlađih glazbenika koji se nije barem djelomično "naslonio" na njega. Kao autori punog formata, Lennon i McCartney prelomili su i inicirali mnoge važne mijene i sastojke rock-glazbe šezdesetih, promjene koje su ih od stažiranja u Liverpoolu i Hamburgu, preko beat-groznice ranih šezdesetih i statusa planetarnog fenomena tinejdžerske kulture, odvele do pozicija zvijezda utjecajem neusporedivih s drugima.
Ali, usprkos političkom angažmanu i jezičavosti, John Lennon prvenstveno je bio strastveni glazbenik iz čije arhive se nakon spomenutog skorašnjeg izdanja "Mind Games" može očekivati još puno toga. I još puno zarade nasljednicima, jer Beatlesi i njihovi članovi i danas su među najprofitabilnijim imenima svjetske scene. Netom prije snimanja "Mind Games" Lennon je shvatio da je možda pretjerao s umiljatom glazbom i snimio materijale koji su ga vratili izvornim rock and roll porivima koji su ga krajem pedesetih godina i inspirirali da krene na put.
Taj Lennonov album, "Rock 'n' roll", objavljen je tek 1975. i, ako bude pravde, nakon "Mind Games" mogli bismo dobiti neki širi box set posvećen toj fazi rada. Jer, "Rock 'n' roll" jedan je od jačih manifesta ionako često ideologizirane karijere "najprgavijeg" člana Beatlesa. Snimljen u vrijeme "izgubljenog vikenda", zapravo godine dana provedene u Los Angelesu bez Yoko Ono, "Rock 'n' roll" Lennona je vratio temeljnim izvođačkim vrijednostima koje je imao na umu kada je krenuo na glazbeni put.
Obrade klasika koje je upijao na početku karijere, kao tinejdžer prije ikakve pomisli na globalnu slavu, količinom energije pomogle su njegovu preporodu u srednjim životnim godinama krajem 1973. i krajem 1974., u dva navrata kad je album snimljen. Suradnja s prijateljem i koproducentom Philom Spectorom - još jednim genijem, ali i problematičnim likom povijesti rocka, zaslužnom za remiks zadnjeg albuma "Let It Be" Beatlesa iz 1970., kojim je zadovoljan bio Lennon, a nezadovoljan McCartney - i frcanje iskri zabilježeno u newyorškim studijima Record Plant čuje se izdaleka, pa "Rock 'n' Roll" još uvijek ima autentičan okus povratka korijenima. I nakon maestralnog otvaranja sa "Be-Bop-a-Lula" svjedoči o mladolikom Lennonu i njegovom neusporedivom vokalu koji se opet "dere" kao na početku karijere.
Naravno, uz malu pomoć prijatelja poput Chucka Berryja, Buddyja Hollyja, Leibera i Stollera, te ostalih autora trominutnih klasika koje je tada obradio. Pjesme s albuma "Rock 'n' roll" bile su inicijalno "paljenje" koje je u mladom Lennonu potaklo strast prema glazbi i, još više, oslobođenju od stega koje je ta vizija sredinom pedesetih predstavljala mladim Britancima u njihovim tmurnim sobama.
Dvadesetak godina kasnije preostali Beatlesi za potrebe televizijske dokumentarne serije i box setova "Anthology", i za singleove "Free As A Bird" i "Real Love", iskoristili su klavirske demo snimke Johna Lennona snimljene krajem sedamdesetih u stanu u New Yorku koje im je ustupila Yoko Ono, a prošle godine i pjesmu "Now and Then", naširoko reklamiranu kao "zadnju pjesmu Beatlesa". Nešto kasnije, u devedesetima, objavljena je i Lennonova CD kolekcija "Acoustic", zbirka upravo takvih snimaka napravljenih DIY tehnikom (do it yourself) na akustičnoj gitari, koje je Lennon odsvirao i otpjevao kod kuće. Danas je takav pristup "uradi sam" ili "sam svoj majstor" postao redovita pojava nezavisne diskografije.
Ako danas poslušate te snimke, čut ćete gdje se krije esencija, iliti početak nečije kreacije; ne pod svjetlima reflektora, nego u sobi ili kuhinji i mašti koja je generator kasnijih proboja čak i kod onih najtalentiranijih. Dapače, upravo su oni često posezali za ovakvim radnim pomacima od redovite karijere.
Iako ih često krase tehničke manjkavosti, između šesnaest pjesama koje pokrivaju Lennonov rad, od Plastic Ono Banda s kraja šezdesetih do zadnjeg albuma "Double Fantasy" iz 1980., moguće je pronaći dovoljno dokaza da veliki autori rade jednako uvjerljivo okruženi zidom zvuka - "wall of sound", kako su nazivali produkcije Phila Spectora - i zidom svoje sobe. Osim dvije akustične koncertne snimke iz New Yorka 1971. ("The Luck Of The Irish" i "Imagine"), Lennonov "Acoustic" donio je presjek emocionalnih izvedbi uhvaćenih u trenucima koji nisu bili namijenjeni širokoj publici. Upravo stoga "God", "Working Class Hero", "My Mummy's Dead", "Watching The Wheels", "Real Love" (demo s gitarom, umjesto klavirske verzije na "Anthology") i druge pokazivale su skrivenog, ali jednako fascinantnog Lennona.
No, taj "kućni" Lennon ipak se nešto kasnije našao pred očima svijeta. Zgotovljene 1980., pet godina nakon samonametnute Lennonove stanke u show-businessu poslije spomenutog albuma "Rock 'n' roll", pjesme snimljene kod kuće krajem sedamdesetih činile su posljednji, zajednički "otisak srca" Lennona i Yoko Ono, kojoj je prepustio polovicu vremena na albumu "Double Fantasy" i posthumno objavljenom "Milk and Honey" (1984.), ističući međusobnu životno/umjetničku alkemiju koja je nervirala sve osim njih.
Tada zadnja etapa rada Johna Lennona kasnijim objavljivanjem proširenih izdanja albuma "Double Fantasy" i "Milk And Honey" dala je potpunu vizuru zadnjem razdoblju Lennonova rada. Pojačani dodatnim pjesmama - pogotovo "Milk And Honey" kojega se odavno nije moglo naći u trgovinama, na kojem se nalazio i posljednji Lennonov intervju vođen pet sati prije ubojstva - omogućio je potpuniji uvid u pjesme kojima je Lennon otvorio vrata za nastavak karijere, ali ga, slijedom tragičnih događaja i ubojstva, nije dočekao.
Te 1980. Lennon je prema vlastitom priznanju bio "kućna ptica", temeljito izmijenjenog ideološkog profila od onoga samo par godina prije. Kućna idila bila je prva na popisu prioriteta, što se jasno vidjelo i po pjesmama koje je Lennon, skupa s Yoko, radio prije nego ga je metak Mikea Chapmana na ulazu u newyoršku Dakota Building, gdje je stanovao, spriječio u budućim planovima.
Dobrovoljna izolacija u stanu njujorške zgrade Dakota - istoj onoj u kojoj je snimljen film "Rosemaryna beba" Romana Polanskog - bila je generator atmosfere ljubavnog gnijezda Johna i Yoko koja je prevladavala u novim pjesmama. Oba projekta strukturirana su kao zajednički albumi s pola pjesama Lennona i pola Yoko, koja je taj put ravnopravno, ali odvojeno, dijelila autorske zadatke sa suprugom.
VEZANI ČLANCI:
Star četrdeset godina, Lennon je poziciju zvijezde u egzilu najbolje izrazio riječima pjesme "Watching The Weels": "kraljica je na poslu, brine se o novcu, kralj je u kuhinji..." Kronologija pokazuje da je Lennon dugih pet godina, odmah nakon albuma "Rock 'n' Roll", radio na autorskim pjesmama za idući projekt. Te kućne klavirske vinjete ostaju zadnji otisci autentičnog Lennona "samog sa sobom". Još neke demo snimke objavljene su na Lennonovu "Anthology" CD-box setu, među ostalima i dvije posljednje snimke koje je napravio, emocionalno razoružavajuće "Dear John" i "Grow Old With Me". Još barem desetak Lennonovih kućnih demo snimaka kolaju kolekcionarskim krugovima i pokazuju Lennonovu inspiraciju u novim pjesama u nastanku koje nikada nisu dovršene kao "zadnje pjesme Beatlesa", a po svemu sudeći, nažalost, neće niti biti.
VIDEO: Svjetska zvijezda John Newman stiže u Umag: 'Puno sam čuo o Baby Lasagni, veselim se vidjeti nastup'
